Opera
Dana 28. ožujka 1846. godine na zagrebačkoj se pozornici održala praizvedba prve hrvatske opere Ljubav i zloba, ujedno i prve opere Vatroslava Lisinskog, čiji je libreto napisao Dimitrija Demeter.
Izniman uspjeh opere, pred rasprodanim gledalištem prikazivala se pet puta uzastopce. Osim toga, snažno pronacionalno raspoloženje potaknulo je direktora Rosenschöna da angažira malobrojne, ali kvalitetne hrvatske glumce, među kojima i braću Freudenreich.
Vatroslav Lisinski
(Zagreb, 1819. — Zagreb, 31. V. 1854.)
Djela Vatroslava Lisinskog u katalogu Knjižnica grada Zagreba
Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskoga vršak je zanosa i patriotskog diletantizma ilirskog. Al je taj diletantizam ovdje potpuno nadomiještao iluziju evropske umjetničke ozbiljnosti i savršenosti. Nikad se prije ni ikad kasnije nije volja i čin aristokratskih i bourgeoiskih krugova hrvatskih snizala u skladnije kolo za narodnu kulturnu misao. Sidonija Rubido, rodjena grofica Erdody, primadona-diletantica, okrunila je na otvorenoj pozornici pod protektoratom grofice Draškovićke i Oršićke najvećeg hrvatskog glazbenog diletanta, obrničkog sina, genijalnog Vatroslava. Zborove su pjevale kćeri i sinovi prvih zagrebačkih porodica, a u orkestru sjedjelo sve, što se je u gradu moglo naći narodno i vješto da u skladu gudalom zagudi.
Andrić, N. Spomen-knjiga Hrvatskog zem. kazališta pri otvaranju nove kazališne zgrade. U Zagrebu: Tiskarski zavod “Narodnih novina”, 1895.
Sidonija Erdödy Rubido
(Razvor, 7. II. 1819. – Gornja Rijeka, 17. II. 1884.)
Djela o Sidoniji Erdödy Rubido u katalogu Knjižnica grada Zagreba
Andrić, N. Spomen-knjiga Hrvatskog zem. kazališta pri otvaranju nove kazališne zgrade. U Zagrebu : Tiskarski zavod “Narodnih novina”, 1895.
Kako se nakon pada Bachovog apsolutizma 1860-ih ponovno stvaraju planovi za kulturni preobražaj i rađa ideja o osnivanju stalnog opernog kazališta u Zagrebu, kompozitor Ivan Zajc na poziv iz Beča vraća se 1870. godine u Zagreb.
Kao direktor novoosnovane Opere (1870. – 1889.), direktor Hrvatskog glazbenog zavoda (1870. – 1908.) te stvaralac, učitelj i organizator, Ivan Zajc uvelike je zaslužan za razvoj hrvatske glazbene kulture.
U prvim godinama zagrebačkog djelovanja ističu se njegova operna djela Mislav (1870), Ban Leget (1872), Amelija (1872), Nikola Šubić Zrinski (1876), Lizinka (1878), Tvardovski (1880), Zlatka (1885), Kraljev hir (1889), Armida (1896).
Ivan Zajc
(Rijeka, 3. VIII. 1832. – Zagreb, 16. XII. 1914.)
No uslijed raznih kriza razvoj Opere nije tekao glatko, pa je u 19. stoljeću bila ukinuta od 1889. do 1894. godine.
U novoj se zgradi Hrvatskoga zemaljskog kazališta uz Zajca, za vrijeme intendanta Miletića, 1897. godine prvi put postavlja i Porin Vatroslava Lisinskoga.
Ubrzo se izvode i opere drugih kompozitora, poput opera Cvijeta (1898) i Andrija Čubranović (1900) Vladimira Berse ili Maričon (1901) Srećka Albinija.
Balet
Balet se u Zagrebu javlja u posljednjem desetljeću 19. stoljeća, a svodio se na pantomimsko izražavanje protkano plesnim elementima i umecima, najčešće s naivnim fabulama. Prvi počeci te nove scenske umjetnosti odigrali su se u staroj kazališnoj zgradi – 1892. godine održana je Vila lutaka, pantomimički plesni divertissement u jednom činu I. Hassreiterea i F. Gaula, na glazbu J. Bayera. Publika je izvanredno reagirala, te je djelo od 3. ožujka do kraja sezone odigrano sedam puta.
Daljnje su balete i pantomime izvodili članovi drame, operni solisti i zboristi, te se tako stvorila jezgra iz koje je kasnije nastao baletni ansambl. S novim početkom rada stalne opere 1894. godine Miletić je angažirao tri renomirane baletne sile – Emu Grondonu, koja je djelovala na zagrebačkoj sceni kao solistica baleta do 1898., i solistički plesni par Luisu i Achilla Viscusija, koji su ostali u angažmanu do kraja te 1894. godine. Njihovim stalnim nastupima postepeno dolazi do formiranja baletnog ansambla te se uloge sve više prepuštaju profesionalnim plesačima.
Balet, kojega je vodstvo bilo povjereno simpatičnoj našoj prima-balerini Emi Grondoni, bude u novoj kući sastavljen od šest kadrila (24 plesačice), jednog solo-igrača i dvije solo-igračice. K tome je pridošla još stalna dječja baletna škola pod vodstvom gđe Freisingerove, koja nam je dala 12 elevica i vodila brigu za nužni podmladak.
Miletić, S. Hrvatsko glumište : (1894-1899) : dramaturški zapisci. Zagreb: Knjižara Gjure Trpinca, 1904.
U novoj je zgradi 1897. godine izveden balet Giselle Adolphea Adama, što ukazuje na znatne tehničke dotjeranosti ansambla.
Najznačajnija je prva domaća baletna premijera 1898. godine Na Plitvička jezera! prema ideji Stjepana Miletića, uz muziku Srećka Albinija. Ova je predstava ujedno prvo izvedeno cjelovečernje baletno djelo u Zagrebu.
