O nekadašnjem Sveučilišnom trgu
do 1891. godine
Sredinom 19. stoljeća postupno se uvodi red u izgradnju grada Zagreba, donose se propisi i definira plan izgradnje donjogradskih ulica. Carskim patentom i Privremenim obćinskim redom za kraljevski grad Zagreb iz 1850. ukidaju se stare jurisdikcije i udružuju u kraljevski grad Zagreb te se formira nova jedinstvena gradska uprava.
Red građenja za zemaljski glavni grad Zagreb s početka 1857. sadrži temelje izgleda Zagreba druge polovine 19. stoljeća te najavljuje plan za reguliranje grada, prvi urbanistički plan Zagreba. Prva regulatorna osnova, Predgledni plan razširenja i poliepšanja gradskoga datira iz 1865. i sadrži cjeloviti plan urbanizacije Donjega grada, a dopunjuje se drugim Regulacijskim planom, regulatornom osnovom iz 1888., kojim se planira proširenje gradskih područja u tzv. Zelenu potkovu – slijed perivojnih trgova koji tvore kontinuirani okvir oko Donjeg grada.
Najsjeverniji trg zapadnog dijela Zelene potkove kroz povijest se zvao Sajmišni, Sveučilišni, Wilsonov, kralja Aleksandra, Kazališni, maršala Tita i danas Republike Hrvatske.
U središtu plohe tog trga arhitektonski je monument, zgrada Hrvatskoga narodnog kazališta, a sam trg ima nepravilni oblik. Jedini je takav perivojni trg na Zelenoj potkovi te se rastvara sa strane, uključujući povijesnu Savsku cestu.
Sjeverna strana
Sjeverni dio današnje Frankopanske ulice počeo se graditi početkom 19. stoljeća. Zgrada samostana sestara milosrdnica podignuta je kao bidermajerska jednokatnica između 1841. i 1845. godine, prema projektu Franje Schuchta. Na tu se zgradu naslanja desetak godina kasnije izgrađena zgrada današnjeg Sveučilišta.
Drugi kat samostana te današnje pročelje crkve svetog Vinka s tornjićem sagrađeni su 1861./1862. godinu.
Za opću bolnicu projektirao ju je bečki arhitekt Ludwig von Zettl (1821. – 1891.), a izgrađena je 1859. godine. Kao bolnica nikada nije zaživjela, već je nakon desetljeća rasprava o njezinoj namjeni iznajmljena za tvornicu duhana 1868. godine, sve do 1882., kada je preuređena za Sveučilište. Danas se u zgradi nalazi Rektorat i Pravni fakultet.
Na prostoru ispred zgrade Sveučilišta od 1866. do 1891. održavaju se sajamište te najveće i najznačajnije privredne i kulturne manifestacije druge polovine 19. stoljeća.
Prva od njih bila je Prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska gospodarska izložba 1864. godine, koja je dijelom održana u zgradi Sveučilišta, a dijelom na praznom prostoru ispred nje.
U povodu ove izložbe u više primjeraka 1864. godine objavljen je fotoalbum Uspomena na Zagreb Ludviga Švoisera, prvi zaokruženi fotografski prikaz Zagreba i najraniji dokument o izgledu Zagreba u to vrijeme.
Na taj prostor 1872. godine se sa Zrinjevca, koji se preuređuje u perivoj, premješta tržište stoke. Na drugim dijelovima trga se u to vrijeme nalazi plinara, otvorena 1863. godine, stariji gradski majur, vatrogasno spremište s tornjem, tovarištem šljunka za posipanje cesta i baždarskim uređajima – što definira ovaj prostor kao periferiju grada.
Istočna strana
Otmjenu neorenesansnu palaču Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, građenu od 1876. do 1878. godine, projektirao je tada najugledniji zagrebački graditelj Franjo Klein i to je prva planski smještena zgrada na trgu. Projektirana je i izvedena kao skladna dvokatnica, a treći je kat dodan nakon Prvoga svjetskog rata.
Na još uvijek praznom prostoru u središtu 1882. godine održala se velika kulturna manifestacija, dvadeseta obljetnica pjevačkog društva Kolo, na kojoj su sudjelovala dvadeset i četiri pjevačka društva iz raznih krajeva.
Južna strana
Prvo zagrebačko klizalište nalazilo se na južnoj strani od 1874. do zime 1880. godine, kada počinje nasipavanje tla za gradnju doma sportskog društva Hrvatski sokol.
Zgrada Hrvatskog sokola, Kola te spremišta i električne centrale Hrvatskoga narodnog kazališta
Najprije je 1883./1884. godine izgrađen središnji dio zgrade namijenjen sportskom društvu Hrvatski sokol, vjerojatno prema projektu Aleksandera Seća i Ferdinanda Kondrata.
Za Hrvatsko pjevačko društvo Kolo dograđen je istočni dio 1884./1885. godine prema projektu Matije Antolca. U tom prostoru Društvo je redovito održavalo koncerte, izvodeći skladbe hrvatskih, ali i uglednih stranih skladatelja.
Kolo u katalogu Knjižnica grada Zagreba
Zapadni je dio izgrađen 1895. kao kazališno spremište i električna centrala prema projektu biroa Fellner i Helmer.
Zapadna strana
Još se 1882. godine, kada je i osnovana, najavljuje izgradnja Obrtne škole, u godini u kojoj Sveučilište zahtijeva premještanje stočnog sajma s trga, uređenje parka i preimenovanje trga u Sveučilišni.
Projekt je 1886. godine dodijeljen Hermanu Bolléu, ujedno i direktoru Obrtne škole, koji predlaže izgradnju palače. Obrtna škola gradila se od 1887. do 1891. godine, kao reprezentativna trokatnica rizalitno istaknutih bočnih krajeva i središnjeg dijela pročelja u stilu njemačke neorenesanse.
Skulpture na zabatu izradio je profesor Obrtne škole Dragutin Morak, a stupove sa strana ulaza hrvatski kipari Robert Frangeš Mihanović i Rudolf Valdec.
Obrtna škola odigrala je važnu ulogu u unapređenju umjetničkog obrta u Hrvatskoj krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Profesori i učenici ove škole autori su brojnih elemenata zagrebačke urbane opreme, dijela opreme zgrada, a graditeljski odjel prvi je takav u tadašnjoj državi.
Trg se od ljeta 1888. zove Sveučilišni, a sajmište je preseljeno 1890. godine.